Malo je 2 sata bilo da “Mission: Impossible-Rogue Nation” pokaze sve svoje visoko oktanske vratolomije. Peti dio nemoguce misije je prepun dogadjaja koje cak prkose i samoj smrti. Iskreno da kazem, ovo je do sada najuzbudljiviji dio fransize, tj. “Nemoguca Misija” fransize.
Te vratolomije mozemo vidjeti vec u prvim trenutcima filma, gdje IMF agent, Ethan Hunt (Tom Cruise), visi sa vanjske strane aviona koji je u usponu. To nije jedina adrenalinska scena, scene koje uveliko prkose logici i pokojem zakonu fizike, ali hej, koga briga, ovo je jedan veliki AKCISKI film. Ipak da nebi bilo da je ovo jedna naucna fantastika, sto i nije, film je ipak baziran na logici brzina-eksplozija-vratolomija-koordinacija-fleksibilnost-agilnost-izdrzljivost…
Nemoguce je neprimjetiti koliko je Tom Cruise sazrio (citaj ostario) kroz skoro 20 godina fransize. Naizgled malo je vise “umoran” nego inace, ali neupitna je njegova odanost fransizi. U “Rogue Nation”, on se definitivno vratio, pokusavajuci da se otme kandzama super tajne teroristicke organizacije, poznate kao “The Syndicate”. Letajuci sa jedne strane svijeta na drugu kako bi savladao neprijatelja, i u svakom gradu, on se neizbjezno upusta u situacije koje su opasne po zivot. U tim trenutcima, tim filmskim scenama, kinematografija je na svom samom vrhuncu, scene koje ostavljaju bez daha i izazivaju povecanje adreanalina u krvi. Tu je snaga koja bi trebala biti pokretnica za, ko zna, i sesti nastavak Nemoguce Misije.
Moja iskrena preporuka.
