U vrijeme hladnog rata, americki advokat je regrutovan da brani Sovjetskog agenta tajne sile i kasnije da pomogne CIA u razmjeni zarobljenog americkog vojnika od strane Rusa.

Film je radjen po istinitom dogadjaju, sto daje jos vecu dozu drame jer mozemo predpostaviti da se to stvarno tako desilo. U biti, ako cemo biti iskreni, svako filmsko ostvarenje radjeno po istinitom dogadjaju izvrne stvarne dogadjaje, vise doda nego sto umanji sve u svrhu stvaranja vece drame i kako bi bila sto veca zarada filma-REALNOST.

Posto smo to razjasnili sada se mozemo vratiti filmu.

Rediteljsku palicu potpisiva niko drugi nego majstor Steven Spielberg, vjerujem da majstora ne treba posebno prestavljati. Glumacka postava nije nimalo losija, Tom Hanks pripada glavna uloga, Alan Alda (M*A*S*H, The Aviator) i ostali.

Sta da kazem, Spielberg je jos jednom pokazao svoju istinsku magiju na filmskom platnu, i na kraju je radjeno po istinitom dogadjaju a moja slabost su takvi filmovi. Film je jos jedna velika lekcija iz humanosti, i scenaristi su to docarali. Nada u humanost, nada da covjek moze promjeniti historiski tok na bolje, cista nesebicnot i sve to, moze nam samo Spielberg docarati na svoj svojstven nacin.

Volim ovakve filmove…

Osmi film u nizu ekscentricnog rezisera Quentin Tarantino je western ili ti ga kaubojac, gdje ljudski zivot nema toliko znacenje na divljem zapadu, gdje ljudska rijec i ponos su sve!

Radnja filma je smijestena u Wyoming, SAD, u sred snjezne mecave gdje lovac na glave nalazi skloniste u jednom odmaralistu kojem se nalaze, malo je reci, veoma neobicajeni karakteri. U glavnim ulogama mozemo vidjeti Samuel L. Jackson kojem nije prva saradnja sa Quentin Tarantino, Kurt Rusell, Tim Roth, Michael Madsen. Svi spomenuti glumci su suradjivali u makar jednom ali i vise filmova u reziji Quentin Tarantino, koji ima unikatan pogled na svijet, tako i na filmsko platno (poznati su nam filmovi poput Pulp Fiction, Reservor Dogs, Kill Bill Vol.1 i Vol.2). Film obiluje prizorima nasilja gdje mozemo vidjeti kako revolverski metak doslovno raznese ljudsku glavu u milion djelova.

Specijalnost ovoga filma je ta sto sto nam reziser donosi svoju magiju na Ultra Panavision 70. UP70 je tehnika snimanja filmova gdje su se upotrebljavale anamorfne opticke lece. To znaci da su upotrebljavane specijalne kamere za snimanje, gdje je sirina trake bila 65 milimetara sto je davalo mjesta za panaromsko snimanje i ostalih 5 milimetara je bilo za “six-track” stereo zvuk. Da se podsjetimo i poredjenja radi, danasnji filmovi se vecinom snimaju sa 35 milimetarskom trakom. Na zalost, nemamo toliko mnogo kina u svijetu gdje mozemo uzivati u ovoj caroliji jer kino dvoranama je potreban i specijalni projektor za projekciju filma. Ja sam imao srece, jer jedino kino u Stockholmu i Svedskoj, Rigoletto, je opremljeno za takvu projekciju.

Film je dugacak 3 sata i 8 minuta i bila je pauza na negdje oko pola filma za promjenu traka na projektoru, popularno nazvanom intermission. Sto je specificno za Quentina je ta da je u toku filma, u vise navrata, gubila se slika, smetnje i ostale stvari sto je bilo uobicajeno za filmove gledane u kinima prije 30+ godina, nadam se da me razumijete o cemu pisem 😀

Uglavnom, za filmofila poput mene, The Hateful Eight je bila prava poslastica i kao ljubitelj rada i djela Quentina Tarantino zelim da nastavi sa svojim radom i da nam donese jo tonu filmova 😀

https://www.youtube.com/watch?v=gnRbXn4-Yis